Advent, sa svojim bajkovitim, blještavim sajmovima je period koji mnogi čekaju s velikim nestrpljenjem, a i ja sam među tom većinom, priznajem. Ideja kuda poći je puno, a adventskih vikenda samo nekoliko i da svaki provedem u drugom gradu – nije dosta! Ove godine odlučila sam već tradicionalno Advent otvoriti u Ljubljani;

Ne postoji idealno vrijeme za otputovati i napraviti odmak od svakodnevice, jer to vrijeme je  - uvijek! Ne postoji ni ograničenje koliko putovanje mora trajati, jer uglavnom je dovoljno sadržajno provesti vikend na pravom mjestu i činiti će vam se kao da ste obišli svijet. Ipak, svako godišnje doba nam sa svojim obilježjima donosi smjernice kuda i kada krenuti.

Ne postoji idealno vrijeme za otputovati i napraviti odmak od svakodnevice, jer to vrijeme je  - uvijek! Ne postoji ni ograničenje koliko putovanje mora trajati, jer uglavnom je dovoljno sadržajno provesti vikend na pravom mjestu i činiti će vam se kao da ste obišli svijet. Ipak, svako godišnje doba nam sa svojim obilježjima donosi smjernice kuda i kada krenuti.

Salzkammergut je dio Austrije koji se proteže od grada Salzburga do planine Dachstein, kroz tri austrijske savezne države - Gornja Austrija, Štajerska i Salzburg. Kroz njega protječe rijeka Traun koja je pritoka Dunava. "Salzkammergut" na njemačkom znači "Posjed ureda soli", a pripadao je Habsburškom carskom uredu koji je upravljao vađenjem dragocjene soli iz ovog kraja.

Posjetiti Rim u svako godišnje doba je moja iskrena preporuka, ali u jesen on odiše posebnom čarolijom, zbog mediteranske klime, u listopadu još traje „bablje ljeto“, a temperature su idealne. Ovo je bio moj treći posjet Rimu, prvi jesenski, no svaki put me očara i nakon povratka treba malo vremena da moj svijet sjedne ponovno na svoje mjesto.

Došao je i taj dan, dan prije kraja praznika, početka nove školske godine, polaska u treći razred i to uz pravi potop od suza. Moja djevojčica je provela sadržajno i lijepo ljeto, okružena divnim ljudima koji su se na sve načine trudili da joj svaki dan bude bolji od prethodnog i tu je nastao okidač, taj razlog iz sreće za tugu.

Kofer u ruci je  jednostavno moj stil života i strast, oduvijek. Dok sam bila dijete planirala sam „kad budem velika“ – putovati. Moja prva putovanja su me redovito ostavljala bez riječi, a s godinama su me pretvorila u pripovjedača, osobito jer sam se na gotovo sva mjesta vraćala i s nekima se srodila na način da sam počela razmišljati – dom je tamo gdje spustim kofere. Ponekad kad pišem pomislim – što napisati o mjestu o kojem je napisano sve, ali onda uvijek nađem neke velike  male „sitnice“ od kojih kreće moja priča.

Odrasla sam okružena knjigama, bilo ih je na policama, na podu, na tavanu i podrumu, od kad sam naučila čitati, a bilo je to vrlo rano sam tu blagodat koristila u svrhu moje velike radoznalosti i kao odmak od nekada ne baš bajne stvarnosti.