Došao je i taj dan, dan prije kraja praznika, početka nove školske godine, polaska u treći razred i to uz pravi potop od suza. Moja djevojčica je provela sadržajno i lijepo ljeto, okružena divnim ljudima koji su se na sve načine trudili da joj svaki dan bude bolji od prethodnog i tu je nastao razlog prelaska iz sreće za tugu. Koliko je teško bilo rastati se s privremeno, na „preko tjedna“ s mamom, školskim prijateljima i učiteljima početkom ljeta, toliko je sad, skoro tri mjeseca kasnije bilo teško ostaviti svoje životinjsko carstvo, tetu, prabaku, dedu i baku, svoj vrt, rituale i brdo uspomena iza sebe. Badava su bila uvjeravanja da će već za pet dana biti ponovno s njima, da smo udaljeni jedan telefonski poziv, pola sata vožnje, ništa nije pomoglo i nije mi bilo druge nego pustiti da se tuga izlije u potocima suza, a onda je još počela i kiša, pa se nije znalo gdje prestaju suze, a počinju kišne kapi. Pred spavanje, nakon jednorogove kupke i čitanja priče koja ovog puta nije imala uobičajenog efekta, zaklopila sam korice knjige i pokušala sam joj objasniti da je to što plače i tuguje zapravo velika sreća.
„A mama, kako može tuga biti sreća?“
Veliko je bogatstvo tugovati za nečim lijepim i stvarnim, odnosno nekim tko te čeka i raduje ti se. To znači da imaš nekog i nešto. Upravo ona ima tu sreću, jer da svi ti ljudi nisu tu za nju, da ju ne zasipaju, svatko na svoj jedinstveni način hrpama ljubavi, da ne slušaju njene radosti i tuge, da nije stvorena jedna prekrasna veza – bila bi ravnodušna ili nezadovoljna. Nema goreg od ravnodušnosti. Emocije su bogatstvo, suze su nekad pokazatelj zdravog odnosa prema životnim situacijama, objasnila sam joj da sam ponosna na njene suze, na iskazivanje osjećaja i kako je to sasvim normalno, jer je njene suze izazvala ljubav, ljepota, zdrava povezanost. Sve te lijepe trenutke ljeta 2019. će sačuvati u svojoj glavici, dogovorile smo se da će ih zapisati i nacrtati kad bude spremna. Razgovarale smo o prolaznosti u životu, ali i bogatstvu sjećanja, o tome kako vrijeme ne smije stati i iako nekad nešto i odnosi, donosi nove, dobre momente; Ponovni susret s prijateljima, još jednu veselu jesen punu planova, napredovanje njenog mačića, nove ideje, putovanja, nabrajale smo naizmjence i unedogled…
Moja djevojčica je spoznala vrijednost trenutka jer je postao lijepa uspomena.
